Sjednete u kadu ili đakuzi, opustite se i – liječite. Hidroterapija je dokazano efikasna terapija koja stimuliše endorfin, hormon koji kontroliše bol i smanjuje napetost i prvenstveno se odnosi na kupke, saune, parna kupatila, kupke za stopala i druge tretmane vodom. Hidroterapija se primjenjuje pod budnim okom stručnjaka, ali može da se odvija i u kući. Danas je vrlo popularna u Evropi i Aziji, gdje se praktikuje i na toplim i mineralnim izvorima.
Otac Sebastijan Knajp, bavarski monah iz 19. vijeka, smatra se izumiteljem hidroterapije. On je vjerovao da voda pomaže detoksikaciju, eliminaciju „otpada“ iz tijela i na taj način direktno utiče na poboljšanje zdravlja.
Sebastijan Knajp je rođen 17. maja 1821. godine u Stefansridu, seocetu od nekoliko kuća u Bavarskoj (Njemačka). Otac Ksaver bio je siromašni tkač, a majka Rosina, nekoliko godina starija, udovica sa dvije djevojčice iz prvog braka. U braku sa Ksaverom rodila je još dvije kćerke i Sebastijana. Sedmočlana porodica je živjela vrlo oskudno, pa je Sebastijan, kao jedanaestogodišnji dječak, morao da pomaže ocu na razboju. Tada se činilo da je njegova želja da postane sveštenik beznadežna.
Diploma u bolničkom krevetu
Kad je imao dvadeset godina, Sebastijanova majka je umrla od tuberkuloze. Već je odlučio da ode od kuće kad navrši dvadeset i jednu godinu, ali na sam dan rođendana zadesila ga je nova nesreća. Izgorjela je njihova porodična kuća, a plamen je, između ostalog, progutao i njegovu ušteđevinu i svu opremu za put.
U njemu je, međutim, još živjela stara želja. Nakon dugotrajnog nastojanja Sebastijan je pronašao dobrotvora, dr Merklea iz Gronenbaha. Međutim, u ljeto 1845. godine njegov kašalj je pokazao da ima tuberkulozu pluća.
- Iako sam od ranije bio navikao na mnogo naporniji fizički rad, na najbolju seosku hranu i dobar vazduh, sada sam se svake nedjelje osjećao sve umornije i utučenije. Izgubio sam apetit i san i stigao tako daleko da sam u trećem razredu gimnazije morao polovinu vremena da provodim u postelji.
Ljekar za siromašne utvrdio je da su mu oboljela oba plućna krila. Bilo je očito da je Knajp i ranije od toga bolovao, a da se bolest sada vratila. Tek se u jesen 1848, u dvadeset i sedmoj godini, dovoljno oporavio da položi maturu, ali je bio toliko slab da je dr Merkle morao da mu donose svjedočanstvo u sobu.
Sebastijan je namjeravao da ode u Minhen, na studije filozofije. Ljekar i dr. Merkle su ga upozoravali da klima u glavnom gradu Bavarske nije zdrava, ali je Knajp u proljeće 1849. godine ipak otišao.
Dunav kao lijek
Knajpovo zdravstveno stanje u Minhenu bilo je promjenjljivo. Jednoga dana je posjetio dvorsku biblioteku i tamo nabasao na knjižicu doktora Johana Sigmunda Habna, ljekara iz Švajdnica, koja je prvi put objavljena 1737. godine pod naslovom Čudesna ljekovita moć svježe vode na čovjekovo tijelo, primjenjena spolja i iznutra, potvrđena je iskustvom.
Ta knjižica je podstakla Sebastijana Knajpa da na sebi isproba moć vode, i njegovo zdravstveno stanje je počelo polako da se poboljšava.
- Smijali su mi se kad bih pripovijedao o svojim tihim satima i primjeni knjižice i niko mi nije dao sredstava da nastavim eksperiment – napisao je Sebastijan u svom dijelu Moja kura vodom.
A onda je jednog zimskog dana trčao tri četvrtine sata do obale Dunava, svukao se i za nekoliko sekundi skočio u hladne talase, onako mokar se obukao jer nije ponio peškir, i tako otrčao natrag u svoj stan gdje je stigao sav oznojen. To mu je očito vrlo prijalo.
- Nakon toga sam tri puta nedjeljno zimi išao na Dunav (bez obzira na hladnoću) i kupao se do pola, po tri, četiri sekunde na 12 - 18°C.
Te kratke kupke u vodi hladnoj kao led bile su njegovi prvi eksperimenti. Dolazio bi umoran do Dunava, a svaki put bi se vraćao okrijepljen. Tako je došao do zaključka:
- Ako za mene ima neki lijek, nakon svega što sam isprobao pa nije mi pomoglo onda je to voda.
Hladna voda je, izgleda, aktivirala njegov imuni sistem, pa je i tuberkuloza ušla u remisiju. Sebastijan je postao sposobniji za umni rad, popravio mu se apetit i mogao je redovno da pohađa predavanja. Dvije naredne godine, od jeseni 1850. do jeseni 1852, studirao je u Minhenu.
Njegovo zdravlje se na dobroj i obilnoj hrani poboljšalo, psihički se dobro osjećao, ali se i dalje krišom liječio vodom. Naime, noću se iskradao iz kuće kroz prozor u prizemlju i onda se na ribnjaku polivao vodom iz crijeva. To je bio početak Knajpovih polivanja, koja je kasnije označio kao svoje najvažnije otkriće. Na temeljnim ljekarskim pregledima, od kojih je zavisilo hoće li biti posvećen za sveštenika, pokazalo se da je potpuno zdrav.
Ispovjednik i iscjelitelj
Sebastijan Knajp je u avgustu 1852. godine posvećen za sveštenika. Iz tog vremena sačuvan je njegov prvi kratki recept. Dao ga je djevojci Kolumbi Hab, koja je bila oboljela od neke žutice, često povezane sa psihičkim tegobama (čemer, tuga, utučenost). Uz kvašenje vodom preporučio joj je i hladne polukupke u sobi, u trajanju od dvije do tri minute. Uz to, pacijentkinja je morala više puta nedjeljno da stavlja obloge.
Knajp je u receptu naznačio jedan od prvih uslova za primjenu hladne kure: „Kad ulazimo u vodu, tijelo mora da bude potpuno toplo“. Propisao joj je i sok od rotkve, ujutro i uveče.
Nakon prve prijave zbog kršenja pravila da ne smije da liječi, uslijedile su i druge, ali on nije odustao.
- Mislim da bi bilo nezahvalno „zalupiti vrata“ i ne dati bolesnima onaj izvor pomoći koji je meni u nevolji donio zdravlje i spas – napisao je Knajp u uvodu svoje knjige Moja kura vodom, koju je završio 1886. godine.
Knjiga je sadržavala i biljne preparate i odjeljak o „hrani koja daje energiju“. Postigla je apsolutan uspjeh, a Knajp je primao i po sto pedeset pacijenata dnevno u svojoj sobi za konsultacije.
Priznanje nakon nemilosti
Kako je kod njega dolazilo sve više bolesnika, opet je dospio u nemilost javnosti. Prijave su stigle do predsjednika vlade u Augsburgu, koji je, međutim, bio vrlo naklonjen Sebastijanu Knajpu i koji ju je odbio s napomenom:
- Ne samo da postupak ispovjednika Knajpa nije kažnjiv, nego je i potpuno ispravan.
Ni ogovaranja, ni zloba, ni sramotna sumničenja nisu spriječila bolesnike da dolaze u Vorishofen. Bilo ih je sve više, a to je i pred sâmo mjesto stavilo nove zadatke koji su se činili nerješivim: gdje smjestiti toliko ljudi? U početku su bile na raspolaganju samo dvije obične seoske gostionice „Rols“ i „Adler“.
Brojni seljaci, sa predsjednikom općine na čelu, gledali su priliv ljudi sa strane s mješovitim osjećanjima. Oni su cijenili ispovjednika, ali ga nisu razumjeli. Činilo im se da je njihova privreda ugrožena, pa je samo mali krug ljudi stao uz Knajpa.
Tek kada je nakon smrti župnika Cigera 1881. godine njegovo mjesto preuzeo Knajp, ponašanje većine stanovnika počelo je da se mijenja. Nisu više pružali otpor tome da se mjesto razvije u lječilište.
Sebastijan Knajp je ostatak svog, 76 godina dugog života, proveo primjenjujući iscjeljujuću moć vode, specifičnih i ljekovitih biljaka. Njegovi tretmani su uključivali hladna ispiranja, hodanja kroz vodu, tople i hladne polu i kompletne kupke, naizmjenično tuširanje hladnom i toplom vodom, vlažna pakovanja i komprese.
- Priroda nam obezbjeđuje sve što je potrebno za dobro zdravlje – bila je njegova deviza.
Sa prijateljem, apotekarom iz Vircburga, napravio je mnoge naturopatske meleme, koristeći esencije bilja i prirodne sastojke. Njegove formule se koriste u mnogim savremenim proizvodima za njegu i liječenje.
Knajpova terapija
Njemački sveštenik Sebastijan Knajp preporučivao je hidroterapiju još u 19. vijeku. Njegov recept glasi: napunite kadu hladnom vodom, a zatim pet minuta kao čaplja hodajte kroz vodu, podižući noge visoko iznad površine. Na taj način jačate krvne sudove i sprječavate stvaranje ugrušaka.
Uz to, Knajp je savjetovao muškarcima koji su imali problema sa potencijom da piju čaj od zelene zobi.
Kao odgovor na vijagru, američke naučnice dr Loreta i dr Melisa Harolan iz Teksasa došle su na ideju da naprave ekstrakt iz smjese sjemena koprive i zelene zobi u određenom odnosu. Veoma aktivne supstance oba ova proizvoda dobro su se dopunile, a višenedjeljni tretman ovim ekstraktom mnogim muškarcima je povratio samopouzdanje. Ovaj ekstrakt danas se proizvodi u kapsulama i prodaje po apotekama širom svijeta.
Pet stubova Knajpove filozofije
1. VODA
Voda je idealan provodnik toplote i hladnoće i kao takva predstavlja srce Knajpove kure. Kure vodom mogu da se praktikuju i kod kuće. Radi poboljšavanja cirkulacije i jačanja imunog sistema.
2. BILJKE
Teorija o iscjeljujućim efektima specijalno odabranih biljaka rezultat je hiljada godina iskustva. Knajp je uvijek imao visoku koncentraciju biljnih ekstrakata u svojim formulama i „proizvodima za zdravlje“.
3. VJEŽBANJE
Redovna fizička aktivnost, najbolje napolju, bez pritiska takmičenja, značajno poboljšava opšte stanje, revitalizuje čitav organizam i jača prirodne odbrambene mehanizme tijela.
4. ISHRANA
Balansirana ishrana je osnova zdravog i aktivnog života. To ne znači da treba stalno da držite dijetu, već da svjesno i umjereno uživate u raznovrsnoj i izbalansiranoj hrani.
5. RAVNOTEŽA
Balans je osnova za zdrav, aktivan i zadovoljavajući život. Voda, biljke, vježbanje i ishrana – svaki od ovih elemenata na jedinstven način doprinosi našem zdravlju i uživanju u životu. Ipak, interakcija ova četiri elementa je to što drži tijelo i duh u ravnoteži, smatra Sebastijan Knajp.
0 komentari: