Fluor je svuda oko nas, a najviše u pastama za zube i u vodi. No, zapanjujuće je koliko taj izuzetno otrovan element, sam i u pogubnim spojevima, može naškoditi čovjeku i prirodi. Pretpostavka da je bezopasan za zube i organizam velika je zabluda!
Pokušate li ljudima objasniti da je neka opće prihvaćena stvar opasna, malo tko će vam vjerovati, a neki će vas čak proglasiti čudakom. Tako je i sa fluorom koji se nalazi u vodi i u zubnim pastama koje svakodnevno upotrebljava stotine milijuna ljudi u čitavom svijetu. Je li moguće da su svi oni u zabludi, a da smo samo mi, malobrojni čudaci, u pravu?
No priča o fluoru, kao i svaka priča, mora se promatrati s više strana i iz više kutova. Da bi sagledali potpunu sliku o fluoru i fluoridima moramo uzeti u obzir sve dostupne podatke i tek tada odlučiti tko je u pravu.
Dugo vremena slušamo, namjerno ili slučajno, svuda prisutnu i opće prihvaćenu frazu: "Fluor je koristan i dobar za zube!" Nažalost, na tu frazu se svodi znanje većine ljudi o fluoru.
Čak i od trudnica možete često čuti: "Meni je liječnik prepisao tablete fluora", a majke male djece zbog liječničkih i zubarskih savjeta često djeci daju grickati tablete fluora. I zbog bezrezervnog povjerenja u zdravstveni sustav i autoritete s područja zdravstva, mi ni jednog trenutka ne dovodimo u pitanje njihova "vjerodostojna" i "pravovaljana" znanja.
U tekstu će biti korišteni pojmovi fluor i fluoridi, označavajući pritom istu stvar; fluor je element, fluoridi su spojevi drugih elemenata povezanih s fluorom. Čovjek fluor dobiva putem fluorida, jer čist fluor je otrov, jači od arsena i tek za nijansu slabiji od cijanida.
Bez dokaza Ne postoji ni jedna bolest ili zdravstvena tegoba koja je izazvana nedostatkom fluora. Većina službene medicinske znanosti, koja forsira fluor kao nužan za zdravlje zuba, do sada pred javnost nije izašla s bilo kakvim rezultatima (makar i neuvjerljivim) koji upućuju na to da je fluor koristan za naše zube.
Kada se počelo s masovnim fluoriranjem vode sredinom 40-tih godina prošlog stoljeća, sva je znanost o korisnosti fluora bila temeljena na usmenim obrazloženjima. Blijede statistike i usmena preporuka najviših zdravstvenih autoriteta su bile dovoljne da čovječanstvo više od 50 godina slijepo sluša i prihvaća fluoriranje kao jednu potpuno normalnu stvar.
S druge strane, tijekom posljednjih 60 godina imali smo i priličan broj znanstvenika koji nisu slijepo pratili srednju struju, nisu gazili po prethodno utabanim putovima, nisu bili samo ponavljači naučenog, novac nije bio jedan jedini smisao njihovih istraživanja. Oni su iznijeli svoje zaključke o neizmjernoj štetnosti fluora i fluorida.
Obrana
Na našu sreću, takozvana Majka Priroda drži fluor "pod ključem"! Vrlo rijetko u prirodi nalazimo elementarni fluor. U najvećem broju slučajeva on je vezan za druge elemente, gradeći na taj način fluoride, koje nam stavljaju u paste za zube.
Fluoridi nisu izrazito otrovni kao elementarni fluor, ali to nikako ne smije zavarati, jer je 2 g fluorida dovoljno da ubije odraslog čovjeka. Majka Priroda se također pobrinula i da naše male bebe ne dolaze u kontakt s otrovom – stvorila je savršen obrambeni mehanizam koji ne dopušta da fluor iz krvi dojilje prodre u mlijeko, bez obzira na količinu unesenog fluora putem vode.
No opet, sve ovisi od jedinke do jedinke, primjerice, u par slučajeva su pronađene minimalne (0.01 ppm) količine fluora u majčinom mlijeku.
Otrov
Znanstvena je činjenica da je fluor otrov koji se brzo nakuplja. Čak 50 posto fluora koji unosimo u sebe svakog dana se filtrira u bubrezima i izbaci kroz mokraću. Drugih 50 posto se zadržava u našem tijelu, u kostima, epifizi (pinealnoj žlijezdi u mozgu) i drugim tkivima. Ukoliko su nam bubrezi oštećeni, nakupljanje fluora će biti još veće.
Fluor gradi spojeve s velikim brojem metala, među kojima su i oni koji su nužni za organizam (kalcij, magnezij) i oni koji su štetni po nas, ali ih imamo u sebi i bliskom okruženju (olovo i aluminij). Zbog sastojaka tih spojeva javljaju se razni problemi, recimo, fluor utječe na neke enzime kod kojih je magnezij važan dodatni faktor, a također olakšava unos aluminija u tkiva do kojih aluminij inače teško dopire.
Kalcij-fosfat je normalni sastojak naše sline. Dokazano je da kalcij-fosfat dosta pomaže kod remineralizacije zuba. Unosom fluora, stvara se beskorisni i otrovni nusproizvod, kalcij-fluorid, kojim se zubi mineraliziraju, i koji time zube čini slabijima i podložnijima propadanju što je umnogome ubrzano unosom prerađene hrane, hrane s umjetnim dodacima.
fluor voda
Fluorirana voda
Sredinom prošlog stoljeća veliki broj liječnika je prepisivao fluor za smanjenje aktivnosti štitne žlijezde kod onih koji su patili od hipertireoze (ubrzanog rada štitnjače).
Znači, pijenjem fluorirane vode mi u sebe unosimo sredstvo koje koči normalan rad štitne žlijezde, tako da osim onih koji pate od hipertireoze imamo i one koji pate od hipotireoze (usporenog rada štitnjače), čije su uobičajene posljedice umor, depresija, debljanje, bolovi u mišićima i zglobovima, povećana razina kolesterola, povećana mogućnost za dobivanje neke od raznih srčanih bolesti...
Količina od 1 ppm fluora (uobičajena količina za fluoriranje vode) je 100 puta veća od najveće količine nađene u majčinom mlijeku (0,01 ppm), što upućuje da je fluor potpuno nepotreban ljudskom biću, pogotovo u tako ranom stadiju, jer malo dijete može imati samo štete, i apsolutno nikakve koristi, od unosa fluora u svoj organizam.
Smrt djeteta
Godine 1991. u jednom američkom gradu prijavljena je smrt djeteta kao posljedica gutanja 16 mg/kg fluorida (dijete je pojelo cijelu tubu paste za zube).
U Americi se na svakoj pasti za zube koja sadrži fluor nalazi izričito, zakonski propisano upozorenje u kojemu piše da djeca ispod šest godina starosti nipošto ne smiju doći u dodir s pastom, te da se odmah mora potražiti pomoć ukoliko se proguta više od uobičajene količine koju se koristi za pranje zubi, jer postoji opasnost od trovanja.
Nekoliko studija je pokazalo da se u epifizi fluor nakuplja u većim količinama, kao i da smanjuje normalnu proizvodnju melantonina i vodi prema ranijem početku puberteta.
Četrdesetih godina prošlog stoljeća u jednom medicinskom časopisu pisalo je upozorenje da su fluoridi vrsta otrova koja mijenja propustljivost stanične membrane, te da se posljedice toga još uvijek ne znaju, ali to je ubrzo zaboravljeno. Namjerno ili slučajno?
Uzrokuje rak
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća objavljeni su početni rezultati znanstvenog istraživanja koji su pokazali da ljudi koji žive u područjima fluoridizacije vode imaju veću stopu smrtnosti od raka u odnosu na ljude koji žive u područjima gdje se voda ne fluorira.
Devedesetih godina rađena je studija na životinjama koja je pokazala da se, ovisno o dozi fluora, povećava i rizik za rak kostiju kod mužjaka štakora. Polazni zaključak ove studije je bio da fluor očigledno uzrokuje rak, ali je ubrzo taj zaključak bio donekle ublažen.
Kada se fluor jednom stavi u vodu, poslije toga je praktički nemoguće kontrolirati dozu koju pojedinac dnevno prima. To se događa zato što neki ljudi (npr. atletičari, fizički radnici, šećeraši) uzimaju više vode od ostalih, i zato što svi u organizam unosimo fluor i iz drugih izvora (hrana i pića spremana s fluoriranom vodom, paste za zube, ostaci pesticida na hrani...).
Ako postoje oni kojima ovo nisu razlozi da dobro razmisle prije nego što ponovo stave pastu s fluorom na četkicu za zube, ako traže još dokaza i studija, to ovisi o svakom pojedincu koji je odgovoran za svoje zdravlje. Ali ipak, bilo bi pametno osloboditi se fluora iz napitaka, vode i pasta za zube, pa onda istraživati ako treba i do u beskonačnost.
Kako je počelo? Od početka 20-tog stoljeća gotovo čitava američka industrija je bila temeljena na upotrebi fluora, i zbog toga je skoro sav industrijski otpad sadržavao fluor. Taj otpad je odbacivan u prirodu, pritom izazivajući ozbiljne probleme zagađenja voda, tla, biljnog i životinjskog svijeta.
Fluorovodik i silikon tetrafluorid su fluoridi koje u prirodu izbacuju tvornice fosfatnih gnojiva (fosfatne stijene obično sadrže oko 3 % fluorida), te tvornice čelika i aluminija.
Fluoridi ispušteni u prirodu izazivaju ozbiljna oštećenja i promjene u biljnim listovima: čak i u koncentracijama od 1 ppb (kratica od engleskog: parts per billion – mjerna jedinica koja označava vrlo male količine), fluoridi izazivaju ozbiljne smetnje u razvoju i rastu biljaka.
Zabluda
Jedan od većih problema vezanih za fluoriranje je sljedeći – nemoguće je pratiti koliko određena osoba dnevno unese fluora u organizam! Je svi pijemo različite količine vode, različitom količinom paste peremo zube, jedemo različite količine hrane spremane u fluoriranoj vodi, pijemo različite količine pića spremljenih s fluoriranom vodom, tu su i ostaci pesticida na voću i povrću...
Zaključak se sam nameće, nemoguće je precizno odrediti koja koncentracija fluora nije štetna za ljudski organizam. Naime, jedina koncentracija koja pouzdano nije štetna po nas jest nula (0)!
Bezopasnost upotrebe fluora je postala čvrsto utemeljen obrazac koji se zasniva na nepotpunom ili pogrešnom znanju. Prava pitanja se rijetko postavljaju, a kada se postave, konkretnih odgovora nema, što omogućava stvaranje pogrešnih pretpostavki da je fluor koristan za zube i bezopasan za organizam.
Rješenje
Može se lako doći do sljedećeg zaključka: istu kemikaliju i otrov, koju industrija koristi za obogaćivanje uranija, topljenje čelika i aluminija, mi dajemo našoj djeci kao prvu stvar ujutro i posljednju pred spavanje, sve s okusom peperminta, jagode i žvakaće gume. A sve to radimo zato što nam tako poručuju zdravstveni autoriteti posljednjih 50 godina!
Ima li rješenja za ovu zabludu? U svijetu postoje paste za zube bez fluora koje još nisu dostupne u svim našim trgovinama, ali ih se lako može naručiti putem Interneta. Također, provjerite dodaje li se vodi za piće i kuhanje u vašem mjestu fluor? Ako je tako, možete koristiti flaširanu vodu, ali prije toga provjerite sadrži li možda i ona fluorove spojeve koje ovdje spominjemo.
henri moissan
Henri Moissan u laboratoriju
Za fluor se zna odavno. Prvi put se spominje u spisima Rimljana, kao fluorit (kalcij-fluorid, CaF2). Pojmom fluor se prvobitno označavala vrsta minerala, korištena za topljenje ruda i metala. Kronološki, povijest fluora (s čisto kemijskog i medicinskog stajališta) bi izgledala ovako:
Francuski kemičar Edmond Frémy (1814-1894) je bio vrlo blizu toga da izolira fluor, nikada nije uspio, ali njegov student Henri Moissan je nastavio njegov rad i uspio izolirati čisti fluor (cijena toga je bila teško trovanje fluorom koje ga je umalo koštalo glave).
Ovo je neslavna povijest medicinske zablude:
* 1886. Moissan: izoliranje fluora
* 1887. Davy: izoliran u čistom stanju
* 1928. Midgley: freoni
* 1938. Plunkett: teflon
* 1940. projekt "Manhattan"
* 1943. identificiran prvi organofluorni spoj: fluoroacetat, u biljci Dichapetalum cymosum (Južna Afrika)
* 1947. Fowler: perfluoriranje sa CoF3 (kobalt-trifluorid)
* 1949. Simon: elektrokemijsko fluoriranje
* 1954. Fried: početak medicinske kemije organofluornih spojeva
* 1957. Fried je objavio da različiti fluorirani steroidi imaju višu biološku aktivnost, u usporedbi s nefluoriranim derivatima
* 1970-ih, organofluorni spojevi su rijetki u medicinskoj kemiji
* 1990. 220 fluoriranih lijekova odgovara udjelu na tržištu od 8% sintetiziranih lijekova;
* 1996. u tijeku je razvoj 1.500 lijekova koji sadrže fluor (fluor čini da lijek 70 puta brže prodre kroz staničnu membranu)
* 2002. odobren je 31 novi lijek, od kojih 9 sadrže fluor 2003. od 18 lijekova koji su u vrhu svjetske prodaje, 7 sadrže fluor
Danas
Mnogi najpoznatiji lijekovi danas sadrže fluor. To su antidepresivi, antiimflamatorni i antiviralni lijekovi, antimalarici, lijekovi protiv raka... Farmaceutska industrija na njima zarađuje milijarde pa je nevjerojatno da će ih ikada netko zabraniti.
Stoga dobro proučite sastav lijeka koji uzimate prije terapije neke bolesti kako s njime ne biste izazvali još teže posljedice za svoj organizam.
Kakav je fluor
● plin blijedozelene boje, male gustoće
● visoka elektronegativnost
● niska sklonost polarizaciji
● najreaktivniji element u periodnom sustavu, jedini se sa svim elementima osim s helijem, neonom i argonom
● najjači oksidans (opasnost od požara i eksplozije)
● trinaesti po redu najzastupljeniji element u Zemljinoj kori
● izuzetno otrovan
● pri radu s fluorom su nužne posebne mjere predostrožnosti
● točka taljenja: -219,62 °C ; točka ključanja: -188,14 °C
Zaključci o štetnosti
Evo kratkog pregleda zaključaka do kojih su došli znanstvenici koji su se ozbiljno bavili ispitivanjem i istraživanjem fluora:
● fluoridi ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičavom tkivu, plućima, bubrezima i dušniku
● fluoridi potiču potrošnju kisika u bijelim krvnim zrncima, ali sprečavaju taj proces kada su bijela krvna zrnca izložena djelovanju neke strane tvari u krvi
● fluoridi smanjuju energetske rezerve i sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju strane tvari. Čak i neizmjerno malene količine fluorida mogu ozbiljno suzbiti sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju loše mikroorganizme
● fluoridi zbunjuju imunološki obrambeni sustav i potiču ga da napada tkiva svog vlastitog tijela i povećavaju brzinu rasta raka
● fluor sprečava stvaranje antitijela u krvi
● fluoridi ometaju rad štitne žlijezde
● fluoridi iskazuju štetna djelovanja na razna tkiva u tijelu čovjeka
● fluoridi potiču i pospješuju razvoj raka kostiju
● fluoridi izazivaju preuranjeno starenje kod ljudi
● gutanje fluora preko paste za zube, sredstava za ispiranje usta i sprječavanje karijesa kod djece je vrlo opasno za njihov biološki razvoj, životni vijek i opće zdravstveno stanje
Ovi znanstvenici i Nobelovci bili su protivnici fluoriranja vode:
● Adolf Butenandt (kemija,1939.)
● Arvid Carlsson (medicina, 2000.)
● Hans von Euler-Chelpin (kemija,1929.)
● Walter Rudolf Hess (medicina, 1949.)
● Corneille Jean-François Heymans (medicina,1938.)
● Sir Cyril Norman Hinshelwood (kemija, 1956.)
● Joshua Lederberg (medicina, 1958.)
● William P. Murphy (medicina, 1934.)
● Giulio Natta (kemija, 1963.)
● Sir Robert Robinson (kemija, 1947.)
● Nikolai Semenov (kemija, 1956.)
● James B. Sumner (kemija, 1946.)
● Hugo Theorell (medicina, 1955.)
● Artturi Virtanen (kemija, 1945.)
0 komentari: