Smatra se da je domovina lovora Mala Azija.
Danas raste divlji i kultiviran u svim zemljama Sredozemlja. Uzgaja se i u drugim krajevima svijeta.
Kao začin se koriste sušeni listovi.
Miris i okus
Svježe lišće lovora je aromatično gorkog i prodornog mirisa, pa ga treba ostaviti nekoliko dana da uvene. Tada gubi gorčinu, ali će sačuvati miris. Ima trpko gorki okus.
Utjecaj na probavu
Lovor je zdravi i aromatično gorki začin koji poboljšava probavu i blago potiče apetit.
Ljekovita svojstva
Eterično ulje koristi se izvana za masažu, jer pojačava prokrvljenost, djeluje antiseptički, protiv raznih kožnih osipa, bolnih i napetih mišića te kod uganuća.
Bioaktivno djelovanje: Ispitivanja pokazuju da lovor smanjuje resorpciju šećera i alkohola u krv.
Sjemenke lovora štite želudac od nastajanja čira, a ne izazivaju štetne pojave.
Začinska svojstva
Miris lovora pristaje gotovo uz sva jela i rijetko kada može pokvariti neki okus. Dodaje se u riblje i mesne marinade, pašticade, paprikaše, kuhane ribe, mesna pečenja (govedina, ovčetina), jela od kuhanog povrća (artičoka, krumpir, mrkva, rajčica, šećerna repa), peradi (pečena kokoš i patka) i divljači, rakove, variva, juhe, salate (od plodova mora i rajčica), umake (mesne, od rajčica), kiselom i crvenom kupusu, kiselim krastavcima, tikvi ili cikli, maslini i povrću u octu.
Može ga se dodati u jaku mesnu juhu (govedina, janjetina, ovčetina) koja tako začinjena potiče apetit.
U jela od divljači se obavezno kombinira lovor sa suhim voćem (jelen). Stavlja se u sušene smokve ne samo radi mirisa, već i zato da se uklone paraziti. Ulje od lovora koristi se u likerima. Samljeveni list služi kao dodatak nekim začinskim mješavinama.
Štetne pojave
Upotreba lovora u umjerenim količinama nema nikakvih štetnih posljedica. Vanjska primjena eteričnog ulja lovora može izazvati alergiju.
Preporuka
Lovor je prikladan za sve vrste dijetne prehrane.
Druga imena
javorika, lorber, lovorika, lavor, lavrika.
0 komentari: