Kako se nositi s alergijama – bolestima modernoga doba?

Davor Puklavec/PIXSELL

Alergija je neuobičajeni i neprimjereni odgovor našeg imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša koje nazivano antigenima ili alergenima



Alergije posljednjih desetljeća pokazuju trend porasta, te ih s pravom nazivamo bolestima modernog doba. Klimatske promjene, odnosno globalno zatopljenje koje nastaje kao posljedica povećanih emisija ugljičnog dioksida u atmosferu, utječu na rast biljaka i povećano stvaranje alergogenog peluda.

Alergija je neuobičajeni i neprimjereni odgovor našeg imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša. Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti na čimbenike okoliša koje nazivano antigenima ili alergenima. Simptomi alergijske reakcije mogu biti opći (sustavni) ili lokalizirani na organ ili organski sustav putem kojeg je alergen ušao u tijelo (koža i sluznice, probavni ili dišni sustav). Simptomi alergijske reakcije znatno se razlikuju u brzini nastanka i intenzitetu. Katkada se lokalizirani i opći simptomi razvijaju izrazito brzo te mogu ugroziti život bolesnika jer izazovu anafilaktički šok.

Dišni sustav

Simptomi alergijskih bolesti ovise o tvari (alergen) koja pokreće alergijsku reakciju i o organskom sustavu u kojem ova tvar manifestira svoje djelovanje. Kod djelovanja alergena koji se unose u organizam udisanjem najčešće dominiraju simptomi od strane dišnog sustava. Kod alergena koji se unose u organizam gutanjem dominiraju simptomi od strane probavnog sustava ili kože, rjeđe dišnog sustava. Alergeni koji dolaze u kontakt s organizmom preko kože uzrokuju najčešće kožne tegobe.

Riječ alergija odnosi se na više različitih reakcija tijela. U preosjetljivosti tipa 1 tijelo je preosjetljivo, a za obranu stvara antitijela. Kada je osoba preosjetljiva, izložena je alergenima. Sama riječ alergija (αλλεργία) dolazi iz dvije grčke riječi: ‘allos'(άλλος), što znači drugo, te ‘ergon’ (έργον), što znači rad. Biokemijske molekule tijela odgovorne za alergijske reakcije zovu se histamin i leukotrieni, a izlučuju ih imunološke stanice mastociti i bazofili. Mastociti su nađeni u tkivima poput kože, pluća, grla, crijeva, dok se bazofili nalaze u krvi. Histamin je smješten u lopticama unutar mastocita koje zovemo granule. Čim dođemo u doticaj s alergenima, mastociti otpuštaju histamin u okolno tkivo i započinju reakcije: kihanje, curenje nosa, svrbež oka, crvenilo i svrbež kože, grčenje mišića pluća, krvnih žila, crijeva i mjehura te dolazi do stvaranja guste ljepljive sluzi. Mogu se javiti i bolovi, emocionalni problemi, razdražljivost, umor, iscrpljenost. Ustvari, bilo koja tegoba može biti alergijski odgovor.

Alergija je karakterizirana burnim reakcijama na alergene. Reakcije mogu biti lokalne (na jednom mjestu) ili se očitovati na kompletnom tijelu (anafilaksija).

Najčešći lokalni simptomi su: nos: gutanje sline (alergijski rinitis; oči: crvenilo, češanje, alergijski konjunktivitis; dišni putevi: moguća pojava astme, dispneja (otežano disanje, glad za zrakom); uši: osjećaj da su uši pune, moguća pojava boli, oba uha ne rade u paru zbog drenaže Eustahijeve cijevi; koža: razni osipi, poput ekcema, urtikarije, kontaktnog dermatitisa i sl. Može uzrokovati razne kožne reakcije s obzirom na jačinu reakcije. Klinička slika započinje odmah nakon unošenja alergena parenteralno (preko kože, mišića ili vena) ili peroralno (kroz usta). Većina reakcija događa se unutar jednog sata. Može započeti uvodnim simptomima u vidu svrbeža kože, trnjenja sluznice usne šupljine, angioedema (otoka rahlog potkožnog tkiva). Dolazi do stezanja bronhija, edema larinksa (grkljana), epiglotisa (poklopca grkljana) i okolnog tkiva. Dalje se može razviti kardiovaskularni kolaps koji je praćen hipotenzijom (niskim tlakom), tahikardijom (ubrzanim radom srca), koja u pravilu dovodi do teške aritmije, a zbog smanjenog protoka krvi u mozgu može se javiti vrtoglavica, gubitak svijesti, koma, čak i smrt.

Simptomi anafilaksije su: svrbež kože, crvenilo, angioedem, dispneja, kašalj, rinoreja (sekrecija iz nosne šupljine, iscjedak), otežano gutanje, mučnina, tahikardija, hipotenzija, vrtoglavica, slabost, poremećaj svijesti, midrijaza (proširenje zjenica), anksioznost (napetost, strah, nemir), koma (potpuni gubitak svijesti). Danas veliki postotak ljudi pati od peludne groznice, kao odgovor na pelud iz zraka. Astmatičari su vrlo često alergični na grinje. No, osim na prirodne tvari, alergije se mogu pojaviti i kao reakcija na lijekove (poput penicilina cefalosporina, karbapenema, nitrofurantoina, sulfonamida, antikonvulziva, anestetika, antituberulotika, acetilsalicilne kiseline i njoj srodnih lijekova (tzv. nesteroidnih antireumatika).

Znakovi alergijske bolesti gornjeg dijela dišnog sustava su: otečenost nosne sluznice uz otežano disanje na nos, pojačana sekrecija iz nosa, svrbež nosa, kihanje, smanjenje ili čak potpuni nestanak osjeta njuha, svrbež i suzenje očiju, svrbež zvukovoda, svrbež nepca, grlobolja. U djece je alergijski rinitis često udružen s ponavljajućim upalama srednjeg uha. Simptomi pridružene bolesti (npr. upala srednjeg uha, kronična upala paranazalnih sinusa ili alergijska astma) mogu dominirati nad simptomima alergijskog rinitisa te otežavati postavljanje dijagnoze.

Najčešći simptomi alergijske bolesti donjih dišnih putova su: suhi, podražajni kašalj (češće noću), osjećaj težine ili pritiska u prsima, osjećaj težeg disanja ili gušenja, zviždanje i/ili hroptanje pri disanju, teže podnošenje napora. Tegobe također mogu imati sezonski karakter ili se javljati tijekom cijele godine ovisno o kontaktu s alergenom ili grupom alergena koji uzrokuju alergijsku bolest. Često puta pokretači (okidači) simptoma alergijske bolesti, pogotovo donjeg dijela respiratornog sustava, mogu biti i nespecifični – npr. respiratorna infekcija, fizički napor, emocionalni stres, izlaganje hladnom zraku, visok stupanj vlage u zraku – maglovito vrijeme, duhanski dim, boravak u prašnjavom prostoru. Navedeno također može otežavati postavljanje ispravne dijagnoze. (Izvor: www.plivazdravlje.hr, 2011.)

Za razliku od infekcije dišnih putova koju obično prati povišena tjelesna temperatura i koja nestaje nakon kraćeg vremena spontano ili uz antibiotsku terapiju (ovisno o uzročniku bolesti), simptomi alergije traju znatno duže ili se ponavljaju, a smiruju se tek uz primjenu odgovarajućih lijekova.

Postoji više načina za postavljanje dijagnoze o alergijama. U prvom redu liječnik uzima obiteljsku anamnezu (prethodna oboljenja, nasljedne bolesti, simptomi, trajanje i tijek, prehrambene navike, eventualno prethodno liječenje alergija i ostale podatke koji mogu pomoći u dijagnosticiranju). Nakon razgovora slijede testovi koji mogu dati precizniju dijagnozu: kožni test, provokacijski testovi i krvne pretrage. Alergološko testiranje uobičajeno se radi na desetak najčešćih alergena i izravni je dokaz alergijske reakcije. Rezultate tih testiranja svakako treba interpretirati iskusan alergolog zbog mnogobrojnih lažno pozitivnih kožnih reakcija. Nakon kliničkog pregleda i uvida u učinjenu laboratorijsku obradu moguće je postaviti dijagnozu alergije i pacijentu dati savjete kako se dalje ponašati. U terapiji alergijskog rinitsa (koji je najčešća alergijska bolest u populaciji) kao najvažnija mjera nameće se izbjegavanje alergena – pacijentu se shodno tome daju upute kako (ako je alergen poznat) izbjegavati izlaganje čimbeniku koji izaziva alergiju. Ako je alergija uzrokovana kućnom prašinom, savjetuje se uklanjanje svih nepotrebnih izvora prašine (poput tepiha, zastora, zavjesa, jastuka, plišanih životinja ili stolnjaka), često prozračivanje prostorija u kojima se boravi, redovito čišćenje tih prostorija, kao i čišćenje, tj. prozračivanje madraca na kojima se spava. Sprječavanje alergijskih reakcija uzrokovanih reagiranjem na životinjsku dlaku (bilo pasa, bilo mačaka) također zahtijeva izbjegavanje kontakta s navedenim životinjama. Takve alergije češće se viđaju u dječjoj nego u odrasloj populaciji. Kod dokazanih alergija na pelud, trave ili stabla preporučuje se pokušati izbjegavati boravak u blizini štetnog alergena. U posljednje vrijeme puno se govori i piše o izrazitom alergenom djelovanju ambrozije te o mjerama u zajednici koje se primjenjuju za eradikaciju ove visokoalergene biljke. (Izvor: plivazdravlje.hr, 2015.)

Ambrozija – biljka s vrlo jakim alergenim djelovanjem

Pelud ambrozije jedan je od najjačih poznatih alergena. Na sluznicama dišnih organa pelud kod osjetljivih bolesnika može prouzročiti alergijsku reakciju. Klasični simptomi su primjerice crvenilo očiju, suzenje, začepljenje nosa, kihanje, kašalj, otežano disanje, astma i promjene na koži i probavi. Štetnost ambrozije u poljodjelstvu je velika, jer ona zahvaljujući svome izuzetno jakom korijenskom sustavu i bujnoj vegetativnoj masi iz tla iznosi velike količine hranjivih tvari, uzrokujući time osiromašenje tla. Stoga valja izbjegavati izlaganje alergenu (peludi) u najvećoj mogućoj mjeri. To znači da se ne preporučuje boravak na otvorenom od 5 do 10 sati ujutro, kad je koncentracija peludi najveća. Potrebno je i nužno držati prozore stana zatvorene, a stakla na automobilima tijekom vožnje podignuta. Za boravak na otvorenom dobro je planirati vrijeme poslije kiše, jer kiša ispire pelud, pa je tada njegova koncentracija u zraku najniža. Prije odlaska na spavanje preporučuje se tuširanje i pranje kose kako bi se odstranila tijekom dana nakupljena pelud. Ukoliko je to moguće u vašem gradu, svakako je korisno informirati se o koncentraciji peludi u zraku i ponašati se sukladno tome. Naime, osobama koje pate od alergije na ambroziju pravodobna spoznaja o vremenskim uvjetima postaje dobar saveznik. Kako je spomenuto, najbolje je kišno razdoblje, a najgore kad je vjetrovito i vrlo toplo, jer se tada pelud najjače rasprostranjuje i izaziva najviše simptoma.

Liječenje se provodi antihistaminicima te protuupalnim lijekovima i dekongestivima. Kao vrlo koristan oblik sprječavanja alergije pokazalo se stvaranje mehaničke barijere ulasku alergena u dišni sustav. To se može postići antialergijskim sprejevima za nos, koji na površini nosne sluznice formira mehaničku zaštitu od kontakta s alergenom, umanjujući mogućnost razvijanja simptoma alergije. Ukoliko ambrozija raste pojedinačno, treba je iščupati zajedno s korijenom. Za veće površine preporučuje se košnja prije negoli biljka počne cvjetati, i to plitka, nekoliko centimetara od tla. Ukoliko je potrebno, mogu se upotrijebiti i kemijska sredstva. U nekim hrvatskim gradovima (Zagreb, Osijek, Varaždin …) postoje službe koje se bave borbom za sprječavanje ambrozije, pa bi bilo dobro obavijestiti ih o prisustvu biljke u vašem susjedstvu i zajedno s njima aktivno sudjelovati u njezinu uklanjanju. Čak i u slučaju da vi ili vaši ukućani ne bolujete od tog ili nekog drugog oblika alergije, obratite pozornost na pojavljivanje te biljke u vašoj okolini. Pokušajte je ukloniti sami ili uz pomoć udruga i ustanova koje se bave tim problemom, jer tako možda pomažete i sebi. Nikad ne možete biti sigurni da ta neugodna biljka sutra neće i kod vas izazvati neugodne alergijske simptome. (Izvor: vasezdravlje.com)

Alergije na hranu

Alergijske reakcije na hranu posredovane IgE-protutijelima vrlo su raznolike. Mogu uzrokovati sustavne reakcije opasne po život (anafilaktički šok) ili zahvatiti jedan ili više organskih sustava. Najčešće su kožne reakcije (urtikarija, angioedem, atopijski dermatitis). Nerijetko se alergija na hranu očituje samo tzv. oralnim alergijskim sindromom, odnosno osjećajem pečenja ili svrbeža jezika, otokom jezika, usnica, nepca ili ždrijela. Zahvaćenost dišnog sustava može se očitovati simptomima astme i alergijskog rinitisa. Simptomi alergije na hranu u probavnom sustavu su grčevi, mučnina, povraćanje i proljev. Grčevi su čest simptom alergije na hranu u dojenačkoj dobi. Alergija na hranu koja nije posredovana IgE-protutijelima može se očitovati posebnim kliničkim stanjima. Dijagnoza tih stanja zahtijeva pažljivu bolničku obradu (alergijski eozinofilni gastroenteritis, enterokolitički sindrom, hranom inducirana enteropatija, plućna hemosideroza, herpetiformni dermatitis, itd. (Izvor: plivazdravlje.hr 2009.) Vrlo česte alergijske reakcije na hranu su: alergije na pojedino voće i orašaste plodove. Alergijske reakcije na te namirnice najčešće uzrokuju kikiriki, lješnjak, orah, badem, jagoda i kivi. U mlađim dobnim skupinama češće su reakcije na brašno (pšenično, ječmeno, kukuruzno), rajčicu, peršin, gorušicu (senf) itd. U nekih bolesnika javljaju se simptomi alergijske hunjavice i astme pri udisanju brašna, obično prilikom profesionalne izloženosti (pekari, mlinari, kuhari i sl.). Zanimljivo je da te osobe konzumiraju srodne namirnice bez opasnosti od alergijskih reakcija. Također, poznate su alergijske reakcije na školjke, pojedine vrste riba – pastrvu, losos, inćun, srdelu ili pak štuku.

Alergijski kalendar

Peludni kalendar poznat je još i kao alergijski kalendar, kalendar alergena, kalendar cvjetanja trava i korova te peludni kalkulator. Peludna prognoza prema razini peludi u zraku i vremenskoj prognozi donosi korisne bioprognostičke podatke koji omogućuju alergičnim osobama planiranje dnevnih aktivnosti i odgovarajuće preventivne postupke.

kalendar 2

Fotografija vijesti, Zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar

Alergija na kućnu prašinu i grinje

Riječ je vrsti alergija koje nastaju kao reakcija na proteine u izlučevinama grinja koje žive u kućnoj prašini. Kućna prašina sastoji se od organskih i anorganskih čestica. Velika koncentracija jedne od tvari – alergena, uzrokuje alergijske reakcije čak i kod osoba koje alergiju ranije nisu imale. Proteini napadaju respiratorne puteve izazivajući groznicu ili astmu. Grinja ima u prašini svih domova, one su mikroskopski organizmi kojima naročito odgovaraju tople, vlažne kuće, a hrana im je ljudska koža. Grinje najčešće žive u našim krevetima pa s obzirom na to da provodimo gotovo trećinu dana u njima, udišemo velike količine alergena koji potječu od grinja. Iz navedenog razloga preporučuje se posteljinu prati na temperaturama iznad 60°C. Izlučevine grinja sadrže brojne proteinske supstance, koje kada se udahnu ili dotaknu kožom prouzroče imunološku reakciju, odnosno naš organizam počinje stvarati antitijela. Antitijela uzrokuju oslobađanje kemijske supstance – histamina, koji uzrokuje znojenje i iritaciju gornjeg dijela respiratornih puteva – što su tipični simptomi alergije i astme. Također, važnu ulogu igra i genetska predispozicija za alergiju. (izvor: cuvarkuca.hr)

0 komentari:

Pokreće Blogger.
Menu :

Archives