Danas je pomalo zaboravljena, a iznimno je ljekovita.
O njezinoj nutritivnoj vrijednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine željeza od špinata i više vitamina C od limuna i naranče.
Riječ je o biljki koja se naziva potočarka. Iako su od davnina poznata njezina ljekovita svojstva, ova je biljka kroz generacije pomalo zaboravljena.
Porijeklo potočarke je područje Euroazije, no danas je široko rasprostranjena i može se naći gotovo posvuda u svijetu.
Poznata je kao jedna od najstarijih biljaka čija upotreba seže još u daleku povijest. Mnogi stari narodi koristili su je u ishrani i liječenju zdravstvenih tegoba. Antički grčki liječnik i otac medicine Hipokrat cijenio je ovu biljku i preporučivao je za liječenje katara pluća, zubobolje, bolesti grla, gušavosti i promuklosti. Kod starih Grka, Egipćana i Rimljana bila je poznata kao snažno sredstvo za vraćanje energije.
Egipatski faraoni naredili su svojim robovima svakodnevno ispijanje soka od potočarke kako bi održali snagu, a time i produktivnost. Sada je službeno međunarodno istraživanje proglasilo ovu lisnatu zelenu biljku trenutačno najzdravijim povrćem na planetu, odnosno namirnicom br. 1.
U čemu je tajna
Potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres i povećava antioksidacijski učinak. Potočarka utječe na izmjenu tvari u našem metabolizmu te regulira poremećaje koji nastaju, što je značajno u pristupu liječenja prirodnim putem.
Potočarka čisti krv, osvježava, potiče tek te pročišćava cijeli organizam. Kod autointoksikacije – toksemije, preporučuje se konzumiranje potočarke nakon dugog zimskog perioda. Potočarka u pučkoj medicini ima veliku primjenu u liječenju i to kao svježa i u obliku svježeg soka. Preporučuje se uzimanje svježeg soka u omjeru 1 : 5, jedan dio soka i 5 dijelova vode jer čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrijela. Svježi sok potočarke uzimamo prema propisanom receptu jer nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, već s prekidima, odnosno pauzama.
Gorušičino ulje koje sadrži većim se dijelom izlučuje kroz bubrege te u njima pojačava cirkulaciju i pojačava mokrenje, dok duža uporaba može nadražiti bubrege. Sok potočarke je omiljeno sredstvo za vanjsku uporabu kod oboljenja kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga. Kao oblog od zgnječenih listova koji stavljamo na oboljela mjesta smanjuje pojavu sunčanih pjega na koži te liječi šugu i razne kožne nečistoće. Znanstvena istraživanja govore o zaustavljanju rasta tumora i metastaza (pokusi na životinjama), ako se ekstrakt potočarke ubrizga u dio tijela te kao pomoć u liječenju kardiovaskularnih bolesti i u zaustavljanju širenja raka dojke. Ujedno se okorjelim pušačima preporučuje uzimanje salate od potočarke jer izvrsno djeluje i spriječava štetne posljedice pušenja.
Za pripremu obloga lišće potočarke možemo smrviti, iscjeckati tako da dobijemo kašastu smjesu koju onda nanosimo na oboljelo mjesto. Prije stavljanja obloga na tretirano mjesto očistimo alkoholom, stavimo kašastu smjesu i previjemo. Oblog držimo od 2 do 4 sata te poslije skidanja operemo, tj. isperemo i namažemo mašću ili uljem. Obloge od potočarke primjenjujemo kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo onih koji su nastali djelovanjem raznih gljivica.
Dobro oprane listove u više voda, i odstajale u slanoj vodi i octu te ponovno isprane možemo uzimati za pripremu salate. Salatu začinimo sitno nasjeckanim bijelim lukom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i papra te po želji dodamo i tanko rezani luk i pustimo da odstoji izmiješana tri sata. Uzimamo kao dijetalno jelo kod navedenih oboljenja.
0 komentari: