SAZNAJTE SVE O KOSTIMA – savršenoj arhitektonici koja nosi naše tijelo – i bolestima koje prijete!

flickr.com

Građa kostiju vrlo se često u udžbenicima anatomije uspoređuje s arhitektonikom mosta. Istina je zapravo da je most „dizajniran“ po savršenoj arhitektonici kostiju. Koštano tkivo stalno se izgrađuje i razgrađuje tijekom cijelog života te se u roku od deset godina obnovi cijeli skelet



Kost (latinski osse, ossis) ili koštano tkivo jest vezivno tkivo koje podupire tjelesnu strukturu. Kosti svojom čvrstoćom i izdržljivošću omogućuju uspravan stav, štite unutarnje organe od vanjske traume, okružuju i zaštićuju u svojoj unutrašnjosti delikatnu koštanu srž te služe kao izvor i spremište kalcija, fosfata i bikarbonata, neizostavnih sudionika metaboličkih procesa u organizmu. Sve kosti u ljudskom tijelu zajedno čine ljudski kostur, a zajedno s mišićima kosti čine sustav organa za kretanje. Između epifize i dijafize kosti nalaze se zone rasta. Na tim zonama kost raste u dužinu dok okoštavanjem dijafize raste u širinu. Kost u dužinu raste do između 16. i 23. godine, a poslije toga samo u širinu, okoštavanjem (npr. kosti lubanje i lica).

Građa kostiju vrlo se često u udžbenicima anatomije uspoređuje s arhitektonikom mosta. Istina je zapravo da je most „dizajniran“ po savršenoj arhitektonici kostiju. Osnovu koštane građe čini mreža veziva – kolagenih vlakana u kojoj se nalaze kristali minerala građeni prije svega od kalcija i fosfora. Osnovni dijelovi kosti su čvrsti vanjski dio (korteks), a unutrašnjost čine spongioza i koštana srž. Spužvasta kost građena je od koštanih gredica čiji položaj prati smjer djelovanja sile na kost. Takva građa čini kost laganom, elastičnom i čvrstom strukturom koja podupire tijelo i omogućuje kretanje. Gubitak koštane mase i poremećaj mikrostrukture očituje se slabljenjem ponajprije spužvaste kosti (kralješci) koja postaje rahla i šupljikava. Kalcij je najvažniji mineral za zdravlje kostiju i zubi. Osim što daje čvrstoću kostima, nužan je za niz funkcija u tijelu, prije svega pravilan rad srca, mišića i živaca, te za nesmetan proces zgrušavanja krvi.

Koštano tkivo kontinuirano se izgrađuje i razgrađuje tijekom cijelog života te se u roku od deset godina obnovi cijeli skelet. U mladosti procesi izgradnje prevladavaju nad procesima razgradnje. Kost stvaraju osteoblasti, koji nastaju specijalizacijom mezenhimskih stanica. Osteoblasti odlažu međustaničnu tvar, osteoid, koju isprva čine mekana osnovna tvar i kolagena vlakanca. Iz osteoblasta se razvijaju osteociti, koštane stanice. Osteoklasti, stanice koje razgrađuju kost, sudjeluju pri svakoj pregradnji kosti. Osteoblasti i osteoklasti pod utjecajem su parathormona (PTH), kalcitonina, estrogena, vitamina D, citokina i drugih čimbenika poput prostaglandina.

Parathormon (PTH) koji luče paratireoidne žlijezde ključni je hormon u procesu koštane pregradnje, odnosno u regulaciji koncentracije kalcija u krvi. Pri sniženju razine kalcija, povećava se izlučivanje i aktivnost PTH-a koji aktivira osteoklaste. Rezultat je resorpcija kosti i oslobađanje kalcija u krv. Uz to, parathormon aktivira D vitamin, a u određenim okolnostima potiče i izgradnju kosti, te se u liječenju osteoporoze koristi kao anabolik. Osim PTH-a, u regulaciji koštane pregradnje sudjeluju kalcitonin koji luči štitnjača, te spolni hormoni (estrogeni i testosteron).

Estrogeni imaju iznimno povoljan, antiresorptivni te diskretan anabolički učinak na koštano tkivo. Djeluju direkno na koštane stanice preko estrogenih receptora, ali i posredno preko čimbenika rasta. Povećavaju reapsorpciju kalcija u crijevu i bubregu, podižu koncentraciju D vitamina, koče osteoklaste, smanjuju nepovoljne učinke citokina te štite osteoblaste. Učinak testosterona na kost je posredan, s obzirom na to da se on pomoću enzima aromataze pretvara u estrogen. Dobro je poznata “zaštitna” uloga estrogena u očuvanju zdrave kosti, kao i nepovoljan učinak rane menopauze, odnosno manjka spolnih hormona, što uzrokuje progresivan gubitak koštane mase.

Cjelokupna koštana masa u oba se spola postiže se sredinom 20-ih godina. Preduvjet za postizanje odgovarajuće koštane mase jest unos dovoljne količine kalcija već u najranijem djetinjstvu. Nakon 35. godine počinje postupno smanjenje gustoće kosti, stopom od 0,3 do 0,5 posto godišnje. Početkom menopauze u žena gubitak gustoće kostiju ubrzava se kroz pet do sedam godina na 3 do 5 % godišnje.

Kosti se sastoje od meke i od čvrste tvari. Meku tvar sačinjavaju voda, proteini kao što je kolagen te same koštane stanice. Čvrstu tvar najvećim dijelom čini mineral hidroksiapatit, kojemu je glavni sastojak kalcij. Koncentracija kalcija pod nadzorom je dvaju važnih hormona koji djelovanjem na koštane stanice utječu na njegovu koncentraciju u krvotoku: kalcitonina, hormona štitnjače koji snižava koncentraciju kalcija u krvi i pospješuje njegovo odlaganje u kosti te parathormona, hormona paratiroidnih žlijezda koji povećava izlučivanje kalcija iz kostiju u krvotok. Osim ta dva hormona, značajnu ulogu na mijenu tvari u kostima imaju i spolni hormoni. Kosti imaju više uloga u ljudskom tijelu: daju oblik tijelu, pružaju mu zaštitu, omogućuju nam kretanje, imaju važnu metaboličku ulogu te su neophodne za proizvodnju krvnih stanica budući da se u njima nalazi krvotvorni organ – koštana srž. Osim toga, kosti djeluju i kao skladište u koje se odlažu brojne štetne tvari, štiteći nas na taj način od njihovog toksičnog djelovanja.

Osteopenija – smanjena gustoća kostiju

Osteopenija se definira kao smanjena gustoća kostiju uzrokovana gubitkom koštane mase. Osteopenija je često prethodnica osteoporoze koja može dovesti do lomova. Iako samo zvuče slično važno je znati razliku. Najveća razlika između osteopenije i osteoporoze je da se osteopenija ne smatra bolešću, dok osteoporoza to je. Umjesto toga, osteopenija se smatra pokazateljem rizika prijeloma.

Osteopenija nema simptoma. Nećete primijetiti bol ili promjenu u gustoći kostiju, iako se rizik od lomljenja kostiju povećava kako kost postaje manje gusta. Osteopenija je samo jedan faktor rizika za prijelom. Ostali faktori rizika uključuju:

prethodne frakture, dob (rizik od fraktura raste s godinama starosti), pušenje neadekvatan unos kalcija i vitamina D, uvjeti koji povećavaju rizik od pada, kao što su slab vid, loša obuća, medicinska stanja koja utječu na ravnotežu, korištenje sedativa ili češći padovi u povijesti bolesti, uzimanje određenih lijekova, uključujući kortikosteroide

Ovdje treba spomenuti određena zdravstvena stanja, kao što su reumatoidni artritis ili druge reumatske bolesti koje mogu biti uzrok sekundarne osteoporoze.

Promjene u načinu života mogu usporiti gubitak koštane mase i smanjiti rizik od prijeloma. Takve promjene u prevenciji prijeloma mogu biti:

održavanje zdrave težine

redovita tjelovježba,

unos dovoljno vitamina D i kalcija putem prehrane ili uzimanje dodataka

prestanak pušenja

Kako bi prevenirali ili usporili proces gubitka koštane mase, Vaš će liječnik preporučiti uzimanje kalcija ili preparata kalcija u kombinaciji s vitaminom D. Vitamin D pomaže Vašem tijelu apsorbirati kalcij ali i druge minerale. Kalcij se nalazi u jajima, lososu, srdelama, sabljarki i nekim ribljim uljima. Osim što se može dobiti putem prehrane, Vaše tijelo sintetizira vitamin D kada boravite na suncu. Vježba je važna u održavanju jakih kostiju. Vježbe poput hodanja, planinarenja i plesa su dobar izbor. Dodavanje vježbi s laganim utezima ili elastičnom trakom može pomoći gornjem dijelu tijela. Razgovarajte sa svojim liječnikom ili terapeutom o početku programa vježbanja. Osim prehrane i vježbanja, prestanak pušenja, izbjegavanje prekomjerne uporabe alkohola i gaziranih pića smanjiti će rizik od gubitka koštane mase.

Redovito mjerenje gustoće kostiju može pomoći usporiti proces gubitka koštane mase i smanjiti rizike od prijeloma. Ako imate rane znakove gubitka koštane mase trebali biste se usredotočiti na promjenu načina života.

Osteoporoza – gubitak organskog i mineralnog dijela kosti

Osteoporoza je bolest koštanog tkiva u kojoj dolazi do gubitka organskog i mineralnog dijela kosti, zbog čega one postaju krhke i lomljive. Do bolesti dolazi kada osteoklasti napadaju i razgrađuju kost, a osteoblasti nisu u mogućnosti potpuno obnoviti kost, kao što je u normalnim okolnostima slučaj. Osteoporoza spada u jednu od pet najčešćih kroničnih bolesti uopće, a 80% svih oboljelih su žene. Osteoporoza je bolest starije životne dobi i najčešće je povezana s hormonalnim promjenama koje se događaju u starosti. Najčešće i najopasnije komplikacije ove bolesti su prijelomi kralješaka i vrata bedrene kosti (kuka).
Koštana masa se izgrađuje u mladosti i doba spolne zrelosti. Količina koštane mase ustaljuje se oko tridesete godine, a nakon četrdesete se postupno gubi (do 1 % godišnje). Postoje dva osnovna oblika ove bolesti. Prvi oblik bolesti javlja se kod žena oko pedesete godine u menopauzi. Posljedica je sniženja razine estrogena, ženskih spolnih hormona. Drugi oblik osteoporoze, tzv. senilna osteoporoza, javlja se oko sedamdesete godine kao posljedica slabijeg metabolizma kalcija u starijoj dobi.

Gotovo svaka četvrta žena starija od šezdeset godina boluje od osteoporoze. Podložnije obolijevanju su žene koje su rano ušle u menopauzu ili su im kirurški, prije 45-e godine, uklonjeni jajnici. Postoje i ostali čimbenici koji pridonose obolijevanju: nizak rast, neuravnotežen menstrualni ciklus, anoreksija, fluoriranje vode[1], alkoholizam i pušenje.

I muškarci mogu oboljeti od osteoporoze, a najčešći je uzrok alkoholizam. Osteoporozu u muškaraca može potaknuti i gubitak testosterona.

Faktori rizika za osteoporozu: ženski spol, starija životna dob (iznad 65), loše životne navike (prehrana siromašna kalcijem, nedovoljna tjelesna aktivnost, pušenje, konzumacija alkohola i kave, nedostatan boravak na suncu), kronične bolesti (šećerna bolest, anoreksija, hiperparatireoidizam, Cushingov sindrom, multipli mijelom, hipertireoza, upalna bolest crijeva, kronična bolest bubrega, reumatoidni artritis, stanje nakon transplantacije organa), primjena nekih lijekova: oralni glukokortikoidi, hormoni štitnjače, antiepileptici, heparin, sedativi, anksiolitici, hipnotici, diuretici.

Žene bi već nakon dvadeset i pete godine trebale unositi približno 1,000 mg kalcija u obliku dodatnih pripravaka i 500 – 1,000 mg iz hrane. Nakon četrdesete ova količina kalcija bi trebala iznositi 1,200 – 2,000 mg. Žene koje uzimaju hormonsko nadomjesno liječenje trebaju uzimati između 1,200 – 1,500 mg kalcija/dan. Uz kalcij preporuča se uzimanje dodatnog pripravka s uravnoteženim sadržajem vitamina i minerala. Bor zadržava kalcij u kostima, a nalazi se u voću i povrću. Suplementi kao folna kiselina, selen, mangan, stroncij, bakar i cink, esencijalne masne kiseline i arginin ubrzavaju crijevnu apsorpciju kalcija.

Liječenje osteoporoze

Kako bi se spriječila i pravodobno liječila, preporučuje se ići na liječničke preglede kojima liječnik može ocijeniti navike pacijenta, moguće smetnje ili pojavu osteoporoze u obitelji. Najpouzdanija metoda otkrivanja osteoporoze je koštana denzitometrija, odnosno mjerenje gustoće koštane mase.

Nakon što se osteoporoza razvila potrebno je uz tjelesnu aktivnost, kalcij i vitamin D ukloniti ostale moguće faktore rizika i početi sa liječenjem lijekovima. Ciljevi liječenja osteoporoze su: prevencija prijeloma, održanje i povećanje koštane mase, uklanjanje simptoma prijeloma i deformiteta kosti, unaprijeđenje i očuvanje funkcionalne sposobnosti.

Lijekovi za liječenje osteoporoze svrstani su u tri kategorije:

lijekovi koji zaustavljaju razgradnju kosti

lijekovi koji potiču izgradnju kosti

lijekovi koji potiču izgradnju i zaustavljaju razgradnju kosti

Dijagnoza osteoporoze postavlja se denzitometrijom, tj. određivanjem mineralne gustoće kostiju. Denzitometrija skeleta je najpouzdanija metoda za procjenu gustoće kosti. To je kvantitativna metoda kojom se određuje mineralni sadržaj kosti (engl. bone mineral content, BMC, g/cm) i površinska gustoća kosti (engl. bone mineral density BMD; g/cm2). „Zlatni standard” u dijagnostici osteoporoze je DEXA (dual energy x-ray absorptiometry) – dvoenergetska apsorpciometrija x-zraka. Mjeri mineralnu gustoću kostiju koje se zbog osteoporoze najčešće lome: proksimalni femur, lumbalna kralježnica, distalna trećina radijusa.

Denzitometrija se preporučuje ženama u premenopauzi s višestrukim čimbenicima za osteoporozu, muškaracima s čimbenicima rizika za osteoporozu. Također u žena iznad 65 godina života, osoba s gubitkom visine većim od 4 centimetra i s prethodnim prijelomima kosti uz minimalnu traumu, kod osoba u kojih je radiološki utvrđeno smanjenje koštane mase, osoba koje boluju od bolesti za koje se zna da izazivaju osteoporozu te osoba koje su dugotrajno liječene glukokortikoidima.

Zanimljivosti o kostima

Najmanja kost u ljudskom tijelu je stremen – nalazi se u uhu i duga je samo 3 mm

Ruka se sastoji od 54 kosti, uključujući zglobove

Jedina kost koja u potpunosti naraste tijekom rođenja je uho

Ljudi su rođeni s 300 kostiju u svom tijelu, ali u starosti imaju tek 206; uzrok tome je „sraštavanje“ pojedinih kostiju

Ljudsko lice sastoji se od 15 kostiju

Caklina (zub) je najkruća tvar u ljudskom tijelu

Iako su kosti izvana krute i teške, iznutra su vrlo mekane i lagane, sastoje se od 75 posto vode

Kosti čine 14 posto ljudske težine

Nokti na prstima rastu čak 4 puta brže od noktiju na nogama

Bedrena kost (lat. femur) jača je od betona

(Izvor:www.centar-zdravlja.net)

Prevencija osteoporoze – vježbanje i prehrana hranom bogatom kalcijem

Mlijeko i mliječni proizvodi, zeleno povrće, sjemenke, orašasto voće i u manjoj mjeri riba, bogat su izvor kalcija u hrani. Uz dovoljan unos kalcija potrebno je dnevno unositi i dovoljno vitamina D

Najznačaniji tretmani za prevenciju osteoporoze obuhvaćaju prehranu, fizičku aktivnost i prestanak pušenja. Fizičkom aktivnošću, vježbanjem, kosti izlažemo većem mehaničkom opterećenju i jačim silama nego što je to u stanju mirovanja. Kao i svaki drugi organ, kost se nastoji kompenzacijskim mehanizmima oduprijeti novonastalim uvjetima. Povećavajući koštanu masu, kost raspodjeljuje opterećenje na veću količinu kosti te tako anulira nepoželjan utjecaj sile. Osim jačanja kosti, tjelesna aktivnost jača muskulaturu i poboljšava koordinaciju te povoljno djeluje na smanjenje mogućnosti gubljenja ravnoteže i padova. To je posebice važno kod starijih ljudi koji su zbog nekih drugih pridruženih zdravstvenih stanja (oslabljen vid, vrtoglavice, demencija) njima skloniji. Važno je naglasiti da tjelesna aktivnost mora biti kontinuirana i prilagođena psihofizičkim mogućnostima pojedine osobe. Dostatan unos kalcija hranom usporava procese pregradnje kosti i tako

neposredno djeluje na povećavanje koštane mase. Preporuča se dnevni unos 1000 – 1500 mg kalcija dnevno. Pripravak kalcija manje je vrjedniji od kalcija dobivenog iz hrane, ali je nužan osobama koje iz nekog razloga ne mogu iskoristiti kalcij iz hrane kao što su oboljeli od bolesti crijeva, jetre, žučnog mjehura, bubrega. Ove preporuke vrijede kako za žene, tako i za muškarce.

Optimalna ishrana za prevenciju ili tretman osteoporoze obuhvaća unos prikladnog broja kalorija, kao i kalcija i vitamina D, esencijalnih u održavanju odgovarajućeg formiranja i gustoće kostiju.

Unos kalcija – stručnjaci ženama u predmenopauzi preporučuju unos najmanje 1000 mg kalcija dnevno; to podrazumijeva kalcij u hrani i piću, plus dodatke. Žene u postmenopauzi koje ne koriste preparate estrogena trebaju unositi 1500 mg kalcija dnevno. Međutim, ne treba unositi više od 2000 mg dnevno zbog mogućih nuspojava. Glavni dijetetski izvori kalcija su mlijeko i mliječni proizvodi kao što su sir, jogurt, tvrdi sir, zatim zeleno povrće (špinat i brokule).

Nadomjestak kalcija (kalcij karbonat ili kalcij citrat) mogu biti predloženi u slučaju kada kalcij unesen ishranom nije dovoljan. Doze kalcija veće od 500 mg/dnevno trebaju se unositi u podijeljenim dozama (npr jednom ujutro i jednom navečer).

Mlijeko i mliječni proizvodi, zeleno povrće, sjemenke, orašasto voće i u manjoj mjeri riba, bogat su izvor kalcija u hrani. Uz dovoljan unos kalcija potrebno je dnevno unositi 400-800 i.j. (internacionalnih jedinica) vitamina D, što odgovara količini od 2-3 kapi uljne otopine vitamina. Vitamin D poboljšava apsorpciju kalcija iz hrane i potiče njegovu ugradnju u mrežu koštane tvari. Dodatan unos vitamina D posebice je važan kod starije populacije koja vrlo često nije dovoljno izložena sunčevoj svijetlosti, nužno potrebnoj za stvaranje tog vitamina u ko

0 komentari:

Pokreće Blogger.
Menu :

Archives